Sakralni prostor u djelu arhitekte ...

Sakralni prostor u djelu arhitekte Nikole Bašića

Zorana Sokol Gojnik, d.i.a.

... Opus sakralnih objekata arhitekte Nikole Bašića zasigurno nalazi posebno mjesto na hrvatskoj arhitektonskoj sceni ...

Područje arhitektonskog stvaralaštva kojem genezu možemo potražiti u samom osvitu civilizacije zacijelo je sakralna arhitektura. Sakralna arhitektura je materijalna interpretacija susreta totaliteta i čovjeka. Njezina je zadaća otvoriti holistički prostor mogućnosti da čovjek istupi iz svoga svakodnevnog ophođenja sa svijetom, postavi se u totalitet odnosa i postavi pitanje o smislu vlastitog postojanja. Uloga sakralne arhitekture je da osigura mjesto koje svojom memorijom, simbolikom i strukturom čovjekovu pretežno horizontalnu komunikacijsku ravninu zakreće i otvara onu vertikalnu. Svaki artefakt kojim se organizira prostor za neku namjenu življenja ili boravljenja jest građevina, no nije i svaka građevina arhitektura. Građevina postaje arhitekturom kada je djelo proizašlo iz nastojanja i s potencijalom da zakreće horizontalnu komunikacijsku ravninu i otvara onu koja čovjeku govori o njegovu mjestu u sveukupnom poretku svijeta. »Materijalizacija« fenomena svetog osnovna je zadaća djela sakralne umjetnosti i arhitekture, a posebnosti bogoslužja u funkcionalnom smislu uvijek su tek u funkciji odnošenja prema Bogu.

Opus sakralnih objekata arhitekte Nikole Bašića zasigurno nalazi posebno mjesto na hrvatskoj arhitektonskoj sceni. Od crkve na Okitu, crkve Sv. Josipa radnika u Ražinama, preko Sv. Mati slobode u Zagrebu do crkve Hrvatskih mučenika u Udbini možemo pratiti misaonu nit ovog arhitekta koja vješto uprisutnjuje fenomen svetog. Njegovi su prostori nosioci najviše duhovnosti arhitektonskog izraza. Svjestan kulturnog kontinuiteta našeg naroda, arhitekt Bašić transformira arhetipske forme koje su obojile naš kulturni identitet. Time on na semantičkoj i semiotičkoj razini prenosi njihovu poruku. Svoj pristup ne smatra afirmiranjem retrogradnih kanona, nego on svojim radom nastoji ukazati na činjenicu da su «naše male, rustične i neugledne predromaničke crkve zasnivane na proporcijskim i matematičkim principima, a ti principi bivaju kao tajna ugrađeni u svaki projekt». Ovim tekstom dat ćemo prikaz samo jednog od Bašićevih dijela-crkvu Gospe od Karmela na Okitu.

Crkva Gospe od Karmela na Okitu je prvi sakralni objekt ovog arhitekta. Iako je nastajala u burnim ratnim zbivanja, svoju prvu inspiraciju nije tražila u povijesnom kontekstu. Prva ideja ovog projekta bila je intimna priča o majčinstvu i zavjetnom majčinskom utočištu. Arhitekt se bavio nježnošću ženskih oblika i crkva nije trebala izgledati kako danas izgleda nego je trebala biti napravljena od čelika. Međutim, zbog aktualnog povijesnog trenutka i kulturnog konteksta, konačno rješenje se ipak referiralo na starohrvatsko naslijeđe. Prvotna ideja majčinstva je pretočena u kontekst nacionalne kulture i njezine opstojnosti koja je u tom vremenu bila ugrožena.

Do crkve Gospe od Karmela dolazi se spiralnom stazom križnog puta koja svoju kulminacijsku točku nalazi u svetištu. Otvoreni i zatvoreni prostori se spajaju u neponovljivu skulpturalnu cjelinu.

U crkvu se ulazi bočno kroz mala vrata. Vrata simboliziraju mjesto prelaska između dvaju stanja i svjetova. Jednako kako čovjek svojom vjerom odškrinjava prostor koji ne pripada samo zemaljskom, tako i prijelaz u prostor crkve treba uprisutnjavati one fenomene koje drugdje ne možemo prizvati. To arhitekt Bašić vješto postiže. Preko vjetrobrana i krstionice dalje pristupamo u glavnu lađu. Prezbiterij je podignut na tri stepenice i nalazi se uzduž zaobljenog zavjetnog zida. Na njemu se nalazi oltar, katedra svećenika, ambon i svetohranište. Oltar je odmaknut od zida tako da ga se može obilaziti i okrenut je prema narodu. Zavjetna slika je smještena u apsidi. Unutrašnji prostor je relativno mali, a u slučaju velikih vjerskih susreta otvaraju se vrata duž cijelog crkvenog pročelja i tada je zatvoreni prostor crkve prošireni oltar sa prezbiterijem u odnosu na vanjski prostor koji postaje lađa pod nebeskim svodom. Oblikovanje građevine i nivelacija terena stvorili su cjelinu koja omogućava višenamjensko funkcioniranje prostora crkve. Za potrebe svjetovnih umjetničkih događanja crkvena lađa postaje velika pozornica, a auditorij se smještava na otvoreni parteri prostor.

Strop je prvotno bio zamišljen kao vidljiva drvena lamelirana konstrukcija s drvenom oplatom, a u izvedbi je zamijenjen betonskom rebrastom konstrukcijom, nevidljivom u podgledu. U stropu su upisani motivi sa znakom križa koji kao jako rafinirani detalj unose u prostor dodatnu poetiku.

Stereotomski pristup oblikovanja ovog objekta je rezultirao njegovom skromnom monumentalnošću koja je jasno akcentuirana Bašićevom suvremenom i originalnom reinterpretacijom zvonika na preslicu. Zvonik koristi oblikovni jezik crkve-snažnu zidnu masu koja kao da je rukom oblikovana, ali je istovremeno i njezin kontrapunkt drugačijom interpretacijom materijala.

Mali otvori urezani u masu ziđa blago propuštaju svjetlost u unutrašnjost svetišta i stvaraju mistični ugođaj. Iako je inspirirana našim predromaničkim crkvicama i vođena zakonima zlatnog reza, te svojim snažnim ziđem ukazuje na postojanost i opstojnost našeg duhovnog i kulturnog konteksta, crkvica na Okitu ipak snažno uprisutnjuje fenomen svetog kroz najsuvremeniju arhitektonsku interpretaciju.

[Početna] [O nama] [Suradnja] [Graditeljstvo] [Izdavaštvo] [Poveznice] [Novosti]